وَالْعَادِيَاتِ ضَبْحًا

Tako mi onih koji dahćući jure
فَالْمُورِيَاتِ قَدْحًا

pa varnice vrcaju
فَالْمُغِيرَاتِ صُبْحًا

i zorom napadaju
فَأَثَرْنَ بِهِ نَقْعًا

i dižu tada prašinu
فَوَسَطْنَ بِهِ جَمْعًا

pa u njoj u gomilu upadaju –
إِنَّ الْإِنْسَانَ لِرَبِّهِ لَكَنُودٌ

čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan
وَإِنَّهُ عَلَىٰ ذَٰلِكَ لَشَهِيدٌ

i sam je on toga, doista, svjestan
وَإِنَّهُ لِحُبِّ الْخَيْرِ لَشَدِيدٌ

i on je, zato što voli bogatstvo – radiša.
أَفَلَا يَعْلَمُ إِذَا بُعْثِرَ مَا فِي الْقُبُورِ

A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima
وَحُصِّلَ مَا فِي الصُّدُورِ

i kada iziđe na vidjelo ono što je u srcima
Load More